Arhitektonska proizvodnja u Francuskoj posljednjih je godina uglavnom usmjerena na izgradnju ovojnica. Posljedica sve viših zahtjeva u smislu ukupne toplinske učinkovitosti bilo je povećanje udaljenosti između projektiranja konstruktivnih komponenata, onih unutarnjih prostora te vanjskog izgleda zgrade. Taj se tehnički i konceptualni jaz danas čini vrlo teško prevladivim. Ono što je arhitektima nedvojbeno ostalo za projektiranje, u smislu čistog izražavanja slike zgrade, tanka je površinska obloga u dodiru sa zrakom – pročelje koje postaje omiljeno mjesto za arhitektov estetski potpis u obliku uzoraka, boja, kompozicije i materijala.